PRAVNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE U SLUŽBI POLITIKE

Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, prateći rad pravosudnih institucija tokom 2018. godine, došlo je do zaključka da one rade u skladu sa političarima koji baštine ciljeve i djela političara koji baštine ciljeve i djela političara s početka devedesetih godina.
Agresivni osvajački rat protiv Bosne i Hercegovine i njegovo aktuelno nastavljanje agresijom protiv istine uveliko traje. Na sceni su besramni pokušaji da se izvrše lažne interpretacije događaja, činjenica, pojava i procesa, kao neprihvatljiva verzija dostignutih saznanja o agresiji na međunarodno priznatu državu BiH. Mi, patrioti, branioci Republike Bosne i Hercegovine, i ovoga puta, i po ko zna koji put, ističemo da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena brutalna agresija od istočnih i zapadnih susjeda potpomognutih kvislinškim snagama iz Bosne i Hercegovine.
Dokaz za to su i brojne presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, u kojima je rat u Bosni i Hercegovini okarakterisan kao međunarodni sukob. Dokazi su presuđeni genocid od strane Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u Srebrenici i presuđeni udruženi zločinački poduhvat i sa jedne i sa druge strane. Bosnu i Hercegovinu su branili i odbranili njeni branioci, pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a RBiH. Rat u Bosni i Hercegovini, kao i većina ratova kroz historiju, okončan je mirovnim sporazumom (Dejtonskim mirovnim sporazumom).
Sporazum uvijek sklapaju i potpisuju zemlje u sukobu, zemlje učesnice rata. Dejtonski mirovni sporazum su potpisali: za Republiku Bosnu i Hercegovinu predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, za Republiku Hrvatsku predsjednik Franjo Tuđman i za Saveznu Republiku Jugoslaviju predsjednik Slobodan Milošević, dakle čelne ličnosti pomenutih država u ratnom sukobu, a zna se ko je napadao na RBiH a ko ju je branio.
Svjedoci sporazuma u Dejtonu su članice Kontakt-grupe (SAD, Velika Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka).
Apsurd je i neistina, kako to stalno ponavljaju i Srbija i Hrvatska, da su oni svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Oni su potpisnici, a ne svjedoci sporazuma, a što je velika razlika. Pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini - Ministarstvo pravde, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine sve više su na strani protivnika BiH.
One sve više vrše atak na branioce BiH, što je posebno bilo izraženo u prošloj - 2018. godini. Primjera za to ima mnogo: Presuđenim ratnim zločincima se na razne legalne i nelegalne načine omogućava da napuste Bosnu i Hercegovinu i izbjegnu izvršenje presuda (Đukić, Stefanović, Ilijašević, Morić i drugi).
Osumnjičeni ratni zločinci kada dođu na red da se protiv njih vodi postupak, upozoravaju se od strane za sada nepoznatih lica i na vrijeme napuštaju BiH.
Počinjeni ratni zločini su u velikoj nesrazmjeri. Najviše zločina, i najtežih, počinili su srpski pa hrvatski agresori, a u vrlo malom obimu i lakše zločine počinili su branioci Bosne i Hercegovine.
Interesantno je da su u 2018. godini podignute pojedinačne optužnice, i to vrlo mali broj protiv Srba i Hrvata, a na drugoj strani su podignute i podižu se grupne optužnice za Bošnjake.
Tako je podignuta optužnica za Čemersku planinu (7 optuženih), za Konjic i okolinu (16 optuženih) za Bihać (16 optuženih), prethodnih godina - Hadžići (6 optuženih), Trusina (6 optuženih).
Iako su ratni zločini počinjeni od agresorske strane daleko veći i brojniji, trenutno imamo situaciju da se pred Pravosuđem BiH procesuira ili je u pripremi za procesuiranje najviše Bošnjaka.
Posebno zabrinjava karakter optužnica i njihova selektivna priprema i primjena. U Goraždu su od strane srpsko-crnogorskog agresora počinjeni strahoviti zločini: klanje i paljenje civila tokom 1992. godine, neselektivno granatiranje Goražda, pa čak i bolnice, stradanja velikog broja civila...
Indikativno je da nikada nije podignuta optužnica za počinjene zločine nad civilima u Goraždu. Ali, zato ima optužnica i vođenja sudskog postupka protiv pripadnika ARBiH i MUP-a. Posebno je apsurdna optužnica protiv komandanta 1. višegradske brigade Ahmeta Sejdića.
Slučaj Hadžićke grupe i zločina koji su im stavljeni na teret i na osnovu kojih su presuđeni su minimalni u odnosu na zločine koji su počinili pripadnici VRS i MUP-a prema civilima Hadžića. Nekoliko desetina civila Hadžića se još vode kao nestali. Interesantno je da nema optužnica za zločine u Hadžićima.
U Ilijašu su masovno stradali civili, indicija ima da su paljeni u pećima Željezare. Ista situacija je i u Vogošći. Posebno je bila prisutna primjena živih štitova na brdu Žuč, kod Sarajeva, i bezbrojna silovanja. Za sada, za ove zločine nema optuženih. Karakterističan je primjer zarobljavanja stanovništva sela Ahatovići, kod Sarajeva, i njihovo odvoženje autobusom u mjesto Sokolina, kod Srednjeg, gdje su poubijani u autobusu, njih 47.
Još nikada nema optužnica za zločince ili njihove nalogodavce. Konjic i okolna bošnjačka naselja su neprekidno granatirana i snajperisana od strane pripadnika VRS i HVO.
Posljedica je na stotine pogibija i ranjavanja građana. Također, još nema podignutih optužnica niti protiv pripadnika VRS niti protiv pripadnika HVO.
Zato ima grupna potvrđena optužnica protiv pripadnika ARBiH i MUP-a Konjica i komandanta 4. korpusa ARBiH generala Ramiza Drekovića. Kako piše u optužnici, za ispaljene 3 granate na Kalinovik od kojih je poginulo jedno dijete, a ranjeno je šest civila.
Analizirajući dosadašnje završne ili sudske postupke za procesuiranje ratnih zločina u toku kao i to da se radi o procesima većih grupa za koje Tužilaštvo navodi više stotina svjedoka, na što ima pravo i odbrana, procesi će najvjerovatnije trajati nekoliko desetina godina.
To stvara sliku koliko su opterećeni pravosudni organi, pa neće podizati optužnice protiv masovnih prijavljenih zločina na strani agresora. To iscrpljuje optužene branioce i fizički, i psihički, i materijalno, i na sve druge načine. Treba istaći da oni troškove odbrane snose individualno.
Da se zaključiti da su se i pravosudne institucije direktno povezale sa politikom i da rade u njihovom interesu, a to je da pokušavaju i na ovaj način izjednačiti branioce i agresore, odnosno da izvrše agresiju na istinu. Za ovakvo stanje u pravosudnom sistemu veliku krivicu snosi bošnjačka strana, koja je dozvolila da, u posljednje vrijeme, na čelnim funkcijama u pravosudnim institucijama nema nijednog Bošnjaka.
U ovo vrijeme aktuelan je izbor Glavnog tužioca BiH. Sa bošnjačke strane treba sve učiniti da na tu poziciju bude izabran Bošnjak, a ne Gordana Tadić, koju preferira VSTV.
Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, zajedno sa ostalim boračkim udruženjima proisteklim iz ARBiH i MUP-a RBiH, obratilo se predsjedniku Suda BiH i glavnom tužiocu BiH u namjeri da im iznesu svoje stavove i mišljenja o ovim problemima. Ako nas ne prime na razgovor, naći ćemo načina da iznesemo svoje stavove i izrazimo nezadovoljstvo na zakonom dozvoljeni način.

Predsjednik Udruženja
General Mustafa Polutak