ČAS HISTORIJE ZA UČENIKE TREĆE GIMNAZIJE IZ SARAJEVA

U skladu sa Planom rada Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH Kantona Sarajevo, 04.10. 2017. godine, održan je Čas historije za učenike Treće gimnazije iz Sarajeva. Tema je bila: „Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995“. Prije početka realizacije ove aktivnosti, učenike ove škole, na čelu sa profesoricom Nuhanović Sanidom, u prostorijama Udruženja je primio general Mustafa Polutak (predsjednik Udruženja). General Polutak je u najkraćim crtama upoznao učenike o radu Udruženja i rezultatima koje je ovo udruženje postiglo u proteklom periodu. Učenicima je podijeljen i po jedan primjerak posljednjeg broja časopisa „Korak“.

Nakon posjete sjedištu Udruženja, učenici su obišli „Tunel D-B“, gdje im je kroz nekoliko sljedećih činjenica prezentiran značaj ratnog tunela za odbranu Sarajeva i BiH:

• Tunel D-B (Dobrinja-Butmir) je genijalna ideja običnih ljudi koji su nemoguću misiju pretvorili u stvarnost da bi opstalo Sarajevo i BiH;

• Zahvaljujući ovom objektu omogućen je izlazak jedinica iz Sarajeva koje su u ključnim momentima spriječile pad Igmana i time stvaranja još jednog prstena oko Sarajeva i njegove potpune blokade;

• Probijanjem tunela, na slobodnu teritoriju izlaze vladine delegacije, novinari, sportisti koji odlaze na mediteranske igre, Reprezentacija u sjedećoj odbojci odlazi na evropsko prvenstvo, hadžije odlaze na hadž. Iz grada su mogli izaći i mnogi drugi koji su bili živi svjedoci da država BiH postoji i funkcioniše u nemogućim uslovima;

• Kroz tunel je prošlo oko 1 150 000 boraca i civila;

• Pronešeno je 19 082 tone hrane, 4 516 tona materijalno-tehničkih sredstava, 36 tona sanitetskog materijala, 549 tona vojne opreme i 3 930 tona raznog drugog materijala za potrebe građana Sarajeva;

• Kroz tunel je proneseno 4 500 000 litara benzina i nafte, 80 000 000 KW električne energije;

• Tunel D-B je bio svojevrsna infuzija koja je grad i njegove stanovnike održavala u životu pune dvije i po godine, i kao takav je jedinstven objekat u modernoj historiji ratovanja jer je praktično bio jedina veza sa svijetom grada u kome je živjelo pola miliona ljudi.


Joomla Gallery makes it better. Balbooa.com

Učenici su sa velikom pažnjom saslušali ove informacije a zatim su pogledali dokumentarni film o izgradnji ovog objekta i pogledali izložene eksponate uz stručna objašnjenja zaposlenog osoblja.

Poslije završetka aktivnosti na Tunelu D-B učenici su zajedno sa članovima Udruženja otišli na brdo Mojmilo, jednu od strateških tačaka za odbranu Sarajeva, gdje je general Polutak govorio o opsadi glavnog grada BiH, svakodnevnom neselektivnom granatiranju, preživljavanju građana bez elementarnih uslova za život, hrabrom otporu branilaca i odlučnošću da se grad odbrani po svaku cijenu.

Nakon generala Polutka, učenicima je govorio i ratni komandant 1.bataljona 101. brdske brigade pukovnik Šaćir Hrustemović, u čijoj zoni odgovornosti je bio ovaj izuzetno važan objekat za odbranu Sarajeva.

Iz izlaganja pukovnika Hrustemovića izdvajamo sljedeće: „Brdo Mojmilo je svojim položajem, zbog visinske pozicije i komunikacijske povezanosti sa Vracama i Lukavicom, za JNA predstavljalo veoma važan objekat u kontekstu njihove ukupne kontrole grada. Koliku važnost je imalo brdo Mojmilo pokazuje i presretnuta poruka generala Kukanjca, koji govori komandantu jedinice koja je zaposjela rezervoar na Mojmilu: „Komandante, zapamti, za nas je Vodovod na Mojmilu – Kadinjača“. Važnost samo tog jednog malog dijela brda Mojmilo pretpostavlja sveukupnu važnost lokaliteta. Zaposjedanje cijelog brda spriječili su mještani okolnih naselja, što je imalo krucijalnu važnost u daljem razvoju događaja i borbenih aktivnosti na ovom području. Neprijatelj je u nekoliko navrata pokušavao svim snagama i sredstvima ovladati Mojmilom, ali uzalud. Hrabrost, neustrašivost i spremnost na žrtvovanje branilaca Mojmila bili su garancija da neprijatelj neće nikada uspjeti u svojim nakanama. U daljim borbenim djejstvima naše jedinice su ovladale i rezervoarom Mojmilo, tako da je Mojmilo do kraja rata bilo čvrsto u rukama branilaca“.

Nakon izlaganja pukovnika Hrustemovića, organizatorima Časa historije, u ime učenika i menadžmenta Treće gimnazije, zahvalila se profesorica Nuhanović, koja je izrazila spremnost za nastavkom saradnje na ovakvim i sličnim projektima, što je Presjedništvo Udruženja prihvatilo sa zadovoljstvom.